Naša Facebook strana

O Restoranu


Bela kuća

Poštovani domaćini, dragi gosti,

San svakog Sremca je, kada napuni pedeset godina, da otvori bircus, odnosno kafanu, restoran... To je znak da je postao imućan, da hoće manje da radi, de se više druži sa ljudima... Jednostavno rečeno - da promeni svoj život i uplovi u mirnije vode svoje dolazeće starosti. Ali, to ne polazi svima za rukom. Jedni nemaju para, drugima ne daju žene, zbog mladih kelnerica i pevačica, a treći, opet, mnogo zavoleli rakiju, pa ih je kafana brzo oterala sa ovog sveta.

Naš prijatelj, Živojin Ćirković - Ćira, ili Žikica, nije imao nabrojanih problema, pa je otvorio ovo lepo zdanje koje svojim spoljašnjim izgledom, mora se priznati, veoma podseća na američku "Belu Kuću". Zato, ovo i neće biti obična kafana, nego restoran za poslovne ljude. Ova građevina je zidana baš u ono vreme kada smo sa Amerikancima bili u zategnutim odnosima, pa je njena pojava, verovatno, uticala da se sa njima pomirimo.

Kada su na početku radova građevinari tražili projekat da vide kako zgrada izgleda Ćira levom rukom poravna pesak na gomili, pa onda desnim kažiprstom nacrta kuću. - Pitao sam Vas za projekat - kaže ponovo glavni majstor.
- Pa, to je projekat - kaže Ćira i opet u nekoliko poteza napravi skicu.
Konačno majstor shvati da je plan kuće u Ćirinoj glavi, i tako poče zidanje "Bele Kuće".

Sada, skoro, jedno pismo sa adresom: Bela kuća - Šimanovci - Srem, zbog nemarnih i neodgovornih poštara, otišlo je pravo u Vašington. Pedantna američka administracija prosledila pismo svome predsedniku, a ovaj, kada je video da nije za njega, nešto žvrljnu i vrati pismo u Srem. I eto, pismo je konačno stiglo i kada ga je naš domaćin, Živojin Ćirković, otvorio, u njemu je pisalo:
"Dragi Žikice, čestitamo ti otvaranje kafane, Mara i Nikola iz Krnješevaca!"
Pogleda Ćira, kada ispod još dopisano:
"Od srca se pridružujem čestitki - Džoržd Buš - Mlađi."

Dragi prijatelji,
u ovom restoranu će se, prvih pedeset godina, služiti sva jela naše domaće, srpske, kuhinje: bosanski lonac, crnogorski kokot u žitu, slavonska kotlovina, leskovačka mućkalica, banjalučki ćevap, dalmatinski lešo, itd., a posle tog perioda biće spremani samo sremski specijaliteti: supa od matore kokoške (čeprkare), goveđina u paradjz sosu, paprikaši, sarme, pečenje iz furune i već ono uobičajeno: kobasice, šunka, kulen i bela debela slanina.

Ovo se radi zbog toga, jer se pretpostavlja, da će za pola veka svi koji su kasnije došli u Srem, postati konačno Sremci, bar u jelu, i nećemo više imati nikakvih razlika.

I evo, na kraju, da našem domaćinu poželimo dobar i uspešan rad restorana i da u njega redovno navraćamo sa nekim nađim prijateljima, koji nisu bili na otvaranju.



U Šimanovcima, 20.02.2004.

Pesnik,
Radivoj Prokopljević - Proka, s.r.
(govor sa otvaranja restorana)

Šimanovci - Lepota sela u sremu